Vitamin B1
Vitamin B1 ili tiamin je vitamin iz vitamin B kompleksa. Njegov raniji naziv je aneurin.
Vitamin B1 je važan za metabolizam ugljenih hidrata, gdje se velike makro molekule ugljenih hidrata razbijaju do glukoze. Naši nervi i mozak moraju redovno dobijati glukozu. Ukoliko tijelu fali vitamin B1, dolazi do problema u preradi ugljenih hidrata i time do smanjenog snabdjevanja mozga neophodnom glukozom. Rezultat su umor, neraspoloženost, napetost.
Pamćenje, koncentracija, učenje su procesi koji zavise od dovoljne količine vitamina B1 u tijelu, jer je vitamin B1 važan za produkciju acetilholina, substance koja je neophodna za optimalno prenošenje nervnih signala.
Ukoliko se u tijelo unese alkohol, isti se mora i preraditi. Time se troše velike količine vitamina B1. Pored toga uzimanje lijekova protiv prevelike kiseline u želudcu, kao i pretjerano konzumiranje kafe i crnog čaja sprječava dobru resorpciju vitamina B1.
Velike količine vitamina B1 se troše kod pretjeranog konzumiranja šećera i prerađenih žitarica (bijelo brašno, riža…).
Vitamin B1 se najviše nalazi u integralnim žitaricama. Zbog sve manje konzumacije crnog, integralnog kruha, a sve veće slatkiša i fast fooda, ne čudi što je manjak vitamina B1 sve češći. On dovodi, pogotovo kod učenika do problema u učenju, koncentraciji i povećanom agresivnom ponašanju.
Pored toga, kod manjka vitamina B1 može doći do problema sa vidom, upala nerava, umora, diabetesa, srčanih bolova, depresija i određenih formi anemije.
Kod dugotrajnog manjka dolazi do beriberi bolesti
Terapeutski se vitamin B1 koristi kod multiple skleroze i alcheimer bolesti i u tom slučaju doziranje ide i do 200 mg dnevno (samo sa ljekarskom kontrolom).
Organizmu su potrebne između 1 i 1,3 mg vitamina B1 dnevno, a mogućnosti deponiranja su kod ovog vitamina male (10-19 dana). Zato je neophodno redovno unositi dovoljne količine vitimina B1 kojeg najviše ima u integralnim, neprerađenim žitaricama, najviše u pšenici, sjemenkama suncokreta, zatim u soji, susamu, kikirikiju, grašku, kelju, brokoliku, mrkvi, krompiru, paradajzu, kao i govedini i svinjetini.
Veću potrebu imaju alkoholičari, trudnice, dojilje, sportisti, kao i bolesnici (posebno u slučaju temperature).
Dnevno unošenje do 100 mg, znači 60 puta više nego potrebno može se jako dobro podnijeti. Ali sa povećenim unošenjem se smanjuje količina resorbiranog vitamina.
Tek količine od preko 2000 mg mogu dovesti do problema, kao što je nesvjestica.
Vitamin B1 je osjetljiv na svjetlost, toplinu, pa se prilikom normalnog kuhanja gubi do 30% količine.
Vitamin C štiti vitamin B1 od uništavanja u organizmu.
